U parku na klupi sam sjedila,
i o necemu razmisljala,
vecer se s' neba spustila,
u moje oci pune zvjezdica,
i ja se ne bih sjetila,
da mi nije jedna pahulja,
niz obraz kanula,
i sjecanja probudila.
Zima je, zima je hladna
kao i one godine,
kad smo si rekli zauvjek zbogom
jer ljubav je rijec koja nedostaje.
Zima je, zima je hladna,
kao i one godine,
kad smo si rekli zauvjek zbogom
ljubav u nama, vise ne stanuje.
Na klupi sam sjedila
i o necemu razmisljala,
ni traga ni glasa o tebi
nisam cula ves stoljecima,
mozda se ne bih ni sjetila,
da mi nije jedna pahulja,
niz obraz kanula,
i sjecanja probudila.
Zima je, zima je hladna
kao i one godine,
kad smo si rekli zauvjek zbogom
jer ljubav je rijec koja nedostaje.
Zima je, zima je hladna,
kao i one godine,
kad smo si rekli zauvjek zbogom
ljubav u nama, vise ne stanuje.
